Ispovijest MLADE BAYERNOVE zvijezde: “Ne znam gdje mi je otac, da li je živ ili mrtav”

23-godišnji Lucas Hernandez ljetos je prešao iz Atletica u Bayern za astronomskih 80 mil. eura. Svjetski prvak s Francuskom i najskuplji defanzivac na svijetu pojačao je momčad Nike Kovača.

Hernandez je za streaming kanal DAZN ispričao nevjerovatnu životnu priču. Naime, on i njegov brat Theo, kojeg je ovog ljeta iz Reala u Milan za 20 mil. eura doveo Zvonimir Boban, ostali su u ranoj dobi bez oca. Iako je Jean-François Hernandez igrao nogomet od 1988. do 2002. godine za francuske velikane Toulouse, Sochaux, Olympique Marseille, pa kasnije na Pirinejima za Rayo Vallecano i Atletico Madrid, napustio je djecu kad su imali pet, odnosno šest godina.

– Zvuči kao fabula nekog filma, ali mojoj se familiji zaista dogodilo: otac je jednog dana otišao i od tada ga nismo ni vidjeli ni čuli. Ne da ne znamo gdje je, nego nemamo pojma da li je uopće živ ili mrtav, otvorio se za DAZN Lucas Hernandez o pitanju misterioznog nestanka svog oca pa dodao:

Nije stvar mogućeg oprosta ako bi okolnosti odvele u tom smjeru nego… Ja to ne mogu shvatiti. Jednostavno moj mozak i sve ono što me čini čovjekom ne može pojmiti tako nešto. Kako muškarac, suprug i otac, može napustiti vlastitu djecu?!

Majka Py Laurence se pobrinula da njena djeca imaju adekvatno odrastanje i bez oca.

– Imali smo Theo i ja predivno djetinjstvo. Predivno, ali i komplicirano. Možete misliti šta se sve djetetu koje ni u školu nije krenulo mota po glavi i u srcu kada mu tata odjednom jednostavno ode, otkrio je detalje Lucas pa nastavio:

Ne, nikad ga nisam pokušao kontaktirati. Kao dijete sam razmišljao o tome i htio znati više. Kao odrastao muškarac i sada kad sam i sam otac mislim da je otišao jer nas nije volio. A kad je tako, neka je otišao. Prošlo je 16-17 godina od posljednjeg kontakta

Lucas je lani za francuski Le Parisien izjavio da “sve što je postigao u životu duguje majci”.

– Sve dugujem mami. Ona je meni i bratu pokazala šta je ljubav i šta znači biti čovjek. Vodila nas je na treninge, a radila je, ma ni sam ne znam koliko sati dnevno da bi Theo i ja imali šta jesti. Svemu što smo postigli u životu ona je napravila temelj, dodao je pa odgovorio na pitanje šta ako bi ponovno nakon dugo vremena sreo oca:

– Razgovarali bismo, ali nema tih riječi ni razloga koji bi meni mogli objasniti napuštanje familije. Pa ne mogu ni pomisliti na to da bih ostavio vlastito dijete. Pod mostom bih spavao ako bi to mom sinu donijelo sreću. A brata i mene je naš otac ostavio… Ne znam, ja to jednostavno ne razumijem, zaključio je.

(FudbalTalent.com/Index.hr)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *