Mnogo faktora djeluje na razvoj dječaka kroz njihov nogometni razvoj u mlađim dobnim kategorijama…
Jedan od najznačajnijih je sigurno trener/i koji je/su neizostavni dio cijelog procesa, ali i oni o kojima i načinu njihovog rada i razmišljanja jako malo pričamo. Naime, biti trener kakav je potrebno mladom igraču nije samo obući trenerku s logom kluba, posjedovati nekakvu licencu za rad, imati fine tenisice i lijepu frizuru, nipošto.
– Već dugo godina analiziram sam sebe, a naravno i trenere oko sebe i dolazim do spoznaje da smo mi treneri veliki krivci za to što nam sportaši ne dosegnu onu razinu za koju su predodređeni jer posjeduju urođeni talent koji samo treba dovesti do maksimalnog nivoa – tvrdi Božidar Miletić, selektor ženske A hrvatske reprezentacije i priznati nogometni stručnjak.
– Pitam se zašto jedan ili više talentiranih nogometaša za koje smo svi zaključili da bi trebao biti prvoklasan na kraju to ne bude, da bi trebao prema svemu igrati prvu ligu, a igra treću i da o njemu danas kažemo: Znaš, on je mogao igrati prvu ligu. Ja se pitam zašto ne igra. Naravno kako na to utječe puno raznoraznih faktora, ali jedan veliki je sigurno sreća ili nesreća koje i kakve je trenere imao u svom nogometnom odrastanju – komentira Miletić i nastavlja:
– Ukoliko je imao sreću da ga vode treneri učitelji, tada je vjerojatno uspio, a ako je imao nesreću da ga vode treneri “natjecatelji”, tada vjerojatno nije, i to je živa istina. Na žalost, sve više je trenera koji rade s mlađim uzrastima, a svoj rad vrednuju kroz rezultat, tzv. trener “takmičara”, i to onaj brojčani. Koliko je samo talentiranih nogometaša odrastalo uz takve trenere, postizalo vrhunske brojčane rezultate, a danas ih nema nigdje ili igraju po nekakvim županijskim ligama. Neka mi oproste, ukoliko sam nekoga uvrijedio među njima, ne podcjenjujem nikoga. No, svaka njihova vikend utakmica je vrednovana s time jesmo li pobijedili ili smo izgubili utakmicu,jesam li postigao gol ili ne, ali se nitko nije pitao jesam li to napravio na onaj način na koji sam trebao. Na koji me trener učio i trenirao. Ukoliko sam bio u situaciji da postignem pogodak unutrašnjim dijelom stopala, a nisam to napravio već sam postigao vrhom kopačke zar me ne bi netko trebao na to upozoriti i objasniti mi da je dobro što sam postigao gol, ali da to nije bio pravilan način. Ukoliko to ne napravimo u tom trenutku taj isti igrač će se sigurno naći u istoj situaciji u seniorskoj dobi ispred vrhunskog vratara, pa vas pitam hoće li postići zgoditak? Neće, jer nije ispravio svoj nedostatak. Nije ga ispravio iz razloga što trener “natjecatelj” to neće ni primijetiti, on je ispunio svoj cilj, a to je pogodak, rezultat – napominje mladi nogometni stručnjak iz Ražanca.
Svi ti igrači su, tvrdi, bili talentirani, ali samo talentirani i trebalo je uložiti puno rada i pravilnog usmjeravanja da bi njihov talent došao na onaj nivo koji bi stvarno mogao i trebao. Niko te igrače nije “punio” informacijama, nitko ih nije usmjeravao, ispravljao, ili jest šturim informacijama, već su oni sami sa svojim urođenim talentom rješavali pojedine utakmice i zadovoljavali jedini cilj trenera “takmičara” koji su imali, a to je – pobjeda na vikend utakmici.
– Poruka sa svih utakmica je bila – pobjeda ili poraz, a ne – primijenili smo što smo vježbali i uspjeli smo, ali smo danas na žalost izgubili ili možda čak i pobijedili. To drugo bi bio pravi rezultat u mlađim kategorijama – primjena naučenih elemenata u samoj utakmici – jesmo ili nismo. Kad to naučimo djecu da tako vrednuju rezultat onda ćemo u svakoj utakmici naći razlog za slavlje nakon njihova završetka. Međutim, prečesto ono što su trenirali, vježbali, ako su uopće takvo nešto i radili, na vikend utakmici nije bilo bitno jer bilo je bitno doći do pobjede, a pobjeda nikako ne bi smio biti brojčani rezultat, nipošto ne u mlađim uzrastima. Koliko sam samo puta vidio da je određena ekipa pobijedila drugu ekipu na način da je postigla zgoditak iz ispucavanja svoga vratara, dok je protivničkom vrataru ta ista lopta ispala iz ruku i upala u gol, pobjeda od 1:0. Treneri slave, roditelji spremaju večere, a nitko nije vidio ili ne želi vidjeti da je protivnička ekipa bila znatno bolja, pogodili su tri stative, promašili su penal, fino odigravali i kombinirali, ma nadigrali ih u svim elementima nogometne igre, a radi se o istoj kategoriji mališana. Pa da jedan puta vidim takvog trenera da je nezadovoljan jer je apsolutno nadigran, jer mu djeca nisu na razini protivnika, da sam uvidi da to što radi nije dobro ili treba biti bolje, da konzultira kolegu s druge strane kako je on uspio sa svojim polaznicima doći na taj nivo, ali ne, on slavi pobjedu od 1:0. Umjesto da o tome pričamo i tražimo razloge zašto naša ekipa tako ne igra, mi slavimo pobjedu od jednog udarca na gol, a na samoj utakmici nismo spojili dva suvisla dodavanja niti prešli centar protivnika. E pa pitam se koji je trener pobijedio u toj utakmici – navodi Miletić.
Naravno da je seniorski nogomet u pitanju priča bi bila drugačija, ali ovdje pričamo razvoju naših mladih nogometaša i nivou njihovog znanja u tom trenutku, u toj dobi.
– Ima takvih primjera na stotine, ali kad bih sve nabrajao trebao bih knjigu pisati. Moje je mišljenje: Djecu nogometno educirati, trenirati i usmjeravati s puno informacija sukladnima njihovom naraštaju, i njihovim senzibilnim fazama. Rezultat našega rada treba biti usvajanje naših mladih nogometaša/ica onoga što im pokazujemo, onoga što tražimo kod njih na treningu i utakmicama. Ako uspiju to primijeniti i na utakmicama tada je to vrh, ukoliko u tome vidimo napredak tada smo na pravom putu. Ako kroz sve to dođe i brojčani rezultat tko da bude sretniji. Brojčani rezultat u mlađim uzrastima nikako ne smije biti prioritet u radu trenera, ali na žalost jest, i takav stav prevladava.
To nam sve dovodi do toga da nam u seniorske pogone dolaze igrači/ce koji nisu usvojili sve ono što su trebali kroz mlađe uzraste i naravno da tada imamo “poluproizvode” koji nisu u stanju igrati na tim razinama, a mogli su. Jednostavno imaju previše mana koje im nitko nije pokušao otkloniti u vrijeme kad se to moglo i trebalo – opet iz razloga jer smo pobijedili u subotu pa je u ponedjeljak sve nebitno.
Svako dijete može doseći određenu razinu, a mi treneri ga moramo obučiti da to i uspije, ne da na kraju procesa pričamo kako je on mogao igrati prvu ligu, ali igra treću, opet se pitam zašto. I mi treneri smo sukrivci za to – naglašava nogometni stručnjak.
PORUKA RODITELJIMA I KLUBOVIMA. Roditelji su posebna priča. Prvo oni nisu treneri, već samo roditelji i tako se trebaju ponašati. Potpora svome djetetu i to je to. Ako su upisali dijete u neki klub i dali ga na povjerenje određenom treneru i klubu tada moraju njima i vjerovati. Ukoliko ste nezadovoljni prebacite dijete u drugi klub ili kod drugog trenera, ima nas svakakvih kao i vas. Savjetujem svima da najprije dobro provjere ili kroz određeno vrijeme ustanove tko im trenira djecu i na taj način odluče u koji klub i kojem treneru dati dijete da ga trenira. U mlađim uzrastima tražite trenere učitelje, a izbjegavajte trenere “takmičare”, vaše dijete treba učiti nogometne elemente primjerene njihovoj dobi i pokušavati ih primijeniti na utakmici. Kako će utakmica rezultatski završiti u mlađim uzrastima uopće ne bi trebalo biti bitno. Ukoliko vam dijete nije znalo udariti loptu na pravilan način, a nakon nekog vremena zna tada ste svi zajedno postigli rezultat, naravno možda ne brojčani, i sad idemo dalje naučiti novi element, bez obzira je li u rezultatskom brojčanom smislu postignuta pobjeda ili pretrpljen poraz. Na klubovima je pak da u mlađim uzrastima obavezno prepoznaju trenere “učitelje”, ali i istinske educirane “pedagoge”, i daju im na povjerenje djecu, a trenere “takmičare” usmjere u nogomet seniora.
Izvor: NARODNI LIST
