ISKRENA PRIČA: Dječaci sa šljake ili gdje je nestao Željo?





Ugledni bosanskohercegovački medijski stručnjak, gospodin Alen Altoka (o autoru možete pročitati OVDJE) objavio je na svom blogu vrlo zanimljivu kratku priču. Pročitajte ispod!

Izvor: altoka.blog

Bila je jesen, nekad u sumrak, kad sam u crnim starkama prvi put istrčao na grbavičku šljaku, kopačke nisam imao. Svoj prvi trening i ushićenje koje je donio pamtim kao jednu od najjačih emocija koji sam doživio. Igrao lijevo krilo i dao četiri gola, a trener Jusuf Šehović rekao: Ti mali ostani, vi ostali dođite u martu. Tada nije bilo akademije nego se dva puta godišnje okupe isto ushićena djeca iz cijelog Sarajeva i igraju, a ostanu jedan ili dva dječaka od stotinu, ostali čekaju.

Nikad nisam propustio trening. Postao sam dio kolektiva koji je imao jasan kodeks ponašanja, bilo je mlađih, starijih, nižih, viših, crnjih, bilo je guzonjinih sinova, sirotinje, bilo sa Ciglana ali i iz Švrakina ali se znalo kako se ponaša i kako se bori za plavi dres. Jednom sam nakon treninga psovao na stepenicama prema svlačionici i dobio šamar od juniora koji mi je rekao da nema dernjave ispred svlačionica. Glavni osumnjičeni za taj šamar, mada se jasno ne sjećam je danas uspješan novinar Jasmin Ligata. Iste šamare kasnije sam djelio i ja.

Bio je tu i Edin Džeko dječak koji će iz Grbavičkog blata postati Dijamant, Zajko Zeba i mnoštvo drugih majstora koji će zbog million razloga ostati neotkriveni. Nisu svi postali igrači ali su postali uspješni i dobri ljudi i ostali plavi prijatelji sve do danas.

Povezani sadržaj:

PRVI TRENER EDINA DŽEKE otkrio kako je “bh. dijamant” stasao u igrača svjetske klase!




Gledajući današnje fudbalere Želje smijem se zakleti da bi ekipa sastavljena od tih “propalih” grbavičkih talenata danas pobjedila prvi tim nakon mjesec treniranja. Žalosna je činjenica da su neke od najboljih u fudbalski ambis gurali njihovi tereneri iz “škole fudbala” koja se oformila nekad krajem devedesetih. Jedan od najzaslužnijih za egzodus plave djece je i nekadašnji trener juniora i kadeta, Amar Osim.

Danas kada na podgrijani travnjak Grbavice izađe 11 plavih igrača ne postoji nijedan koji se sjeća šljake sa pomoćnog, razumijem da smo ostarili ali mogli smo im makar ispričati.

Ne govorim u svoje ime, jer možda nisam bio dovoljno talentovan, mada su mi sa 15 obećavali stipendijski ugovor pa se zaboravili pozdraviti kada su postali stručni štab, nego u ime svih onih dječaka koji su bili tri puta bolji od mene, a nisu dobili priliku, sve te nepravde dođu na naplatu.

Nije realno da od svih dječaka koji su derali butine na šljaci niko ne ostvari karijeru na Grbavici, nego se slave dokopaju pukom srećom i odlaskom u inostranstvo, a onda ih kao Edina Džeku koji je vrlo lako mogao biti i poštar da se pitalo grbavičke stručnjake zakivaju u zvijezde Željine škole fudbala. Džeko je svojom upornošću izbjegao nositi penzije, ali mnogi nisu. Mnogi koji bi GOŠKovima i Krupama slagali sedam – osam komada, pa onda staneš da protivniku ne ubiješ volju da se bavi sportom. Da i to smo radili, kad vodimo sedam, osam nula.

Polako ali sigurno Željo je postao fitness centar za skidanje stomaka raznoraznih fudbalskih propaliteta, Grbavica okružena sjenkama svih otjeranih dječaka koji su istinski voljeli klub mjesto gdje se ne zna odigrati dupli pas. Taj sada najljepši travnjak u državi oni su čistili od granata, a onda su Grbavicu očistili od njih.

Ja sam prestao, onda kada je na mome mjestu zaigrao sin direktora Elektroprivrede, bio je derbi na glavnom terenu a on se “savršeno” uklopio u ekipu sa kojom nikad nije trenirao.

Prestao sam na vrijeme, poštedio se tuge i suza koje su prolili moja fudbalska braća sa šljake kada su ih slali na posube u Ozren i Butmir, kad su ih gurali u stranu zbog sto maraka, ćevapa, sarmi, namještaja… Kad su ih zanemarivali jer im očevi nisu direktori ili nemaju očeve.

Sve je to došlo na naplatu, jer ovim, manekenima nema ko objasniti kako je kad podereš guzove, a zemlja ti se pomješa sa krvlju, kad ti se kamen  zabije u kost, ali ti trčiš i voliš i tako svaki dan dok ti noge ne ogugalju.

Pišem u ime svih nas, koji i dalje volimo i meščini nećemo halaliti. Znam da ćete pročitati.

Pročitajte i ovo…

Edin Džeko OTKRIO ko je možda najzaslužniji za njegovu karijeru i naježio mnoge

(fudbaltalent.com)

One Comment on “ISKRENA PRIČA: Dječaci sa šljake ili gdje je nestao Željo?”

  1. Istina i svaka riječ na mjestu, u svim klubovima ista priča…. Svaka čast za ovaj tekst……

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *