Starije generacije živo se sjećaju kako je bilo igrati fudbal na ulici: razderanih koljena, pazeći da lopta ne ode na ulicu, moleći roditelje «za još 5 minuta» prije nego što bi morali ući u kuću na večeru….
Danas je situacija drugačija – nova generacija fudbalskih profesionalaca razvija svoj talent u školama fudbala i akademijama, a s drugarima su najčešće teme razgovora one o video igricama kakve su Fortnite, League of Legends ili CS GO.
VAŽAN DIO ŽIVOTA. Za današnje mlade, igrice nisu samo hobi, nego sastavni i važan dio života. Imajući to u vidu, razumno je razmisliti kako angažman djece u sportu razvijati koristeći terminologiju i procese koji su im već jako bliski kroz video igrice. Drugim riječima kako te igrice iskoristiti da njihov rezultat u sportu i uključenost u isti bude na višem nivou!
– Kad neko igra video igricu, vjerovatno ne misli da u tom trenutku uči, ali zapravo je to slučaj – objašnjava Surrey FA tutor Amy Price, koja je prije izvjesnog vremena počela razvijati ideju da bi se igranje video igrica trebalo shvaćati kao nadopuna, a ne kao prepreka sportskom razvoju mladih.
U svom stručnom radu onda je objasnila proces u kojem se prihvaćaju osnovni aspekti dizajna video igara i onda se oni inkorporiraju u fudbalski trening za djecu i mlade.
Ovaj pristup uključuje učenje na bazi «misija», tzv. «supermoći», prelazak različitih nivoa, čak i «spašavanje napretka» – što su sve neki od ključnih elemenata video igrica.
– Na primjer, u jednom treningu, «supermoći» mogu učiniti vježbanje efektivnijim za djecu. Recimo, igraču se da «supermoć» u kojoj mu 5 sekundi niko ne smije oduzeti loptu. To je privremeno i u periodu u kojem djeca imaju tu «supermoć» moraju biti mudri i raditi na tome da prednost iskoriste na najbolji mogući način prema zahtjevima koji se postavljaju na treningu.
Naravno, na treningu ne možete jednostavnim pritiskom na dugme, kao u igricama, spustiti nivo težine da biste pomogli manje razvijenim igračima. Ali, umjesto toga postoji princip nagrada koje najpopularnije igrice pružaju….
– Djeca su motivnisana instantnom gratifikacijom, koja je obično rezultat «maskiranog učenja» i to je nešto što video igre rade jako dobro. Ideja je da dok neko igra igricu zapravo uči iako toga nije svjestan – inače ne bi želio nastaviti igrati da ne napreduje. Video igre nude igračima šansu da razumiju problem i da nađu rješenje. Posebno to vrijedi za moderne igre, gdje postoji više mogućih rješenja problema. Oni daju igračima mogućnost osnaživanja i više samostalnosti kod donošenja odluka. Isti princip može se primijeniti i u fudbalskom treningu kako bi – umjesto trenera, centar bio fokusiran na samom igraču.
KLJUČNA STVAR je da se ohrabre igrači da sami pronalaze rješenja, umjesto da se samo oslanjaju na trenerove instrukcije.
– Kao u video igricama. Mi želimo da izbori i odluke budu u većoj mjeri na igračima, što od njih zahtjeva dublju uključenost u problem, nego da jednostavno dobiju sve odgovore od nekog drugog – objasnila je Price.
Čuvena američka naučnica objasnila PSIHOLOGIJU IZA NOVOG PRISTUPA MLADIM SPORTISTIMA
Igrice poput Fortintea možda izgledaju «svjetlosnu godinu» udaljene od terena na kojima se igra Svjetsko prvenstvo. Ali, u nekim aspektima su gotovo identične: traži se mirnoća pod pritiskom, brze reakcije i donošenje odluka i rješenja kako bi se na licu mjesta riješio problem.
Mnogi najbolji trenuci u fudbalu rezultat su individualne briljantnosti i donošenja odluke u djeliću sekunde. Kako to utrenirati? Video igrice mogu pomoći sljedećoj generaciji fudbalera da fino podese svoj način razmišljanja, bez da su toga i svjesni.
U Fortniteu, odluka donesena u žaru bitke može značiti virutalni život ili smrt. U fudbalu, ista takva razlika može biti ono što dijeli slavlje ili poraz.
Pročitajte / pogledajte još na Fudbal Talent International…
(VIDEO) Otac obećao sinu novi PlayStation ako 3 put zaredom pogodi prečku: POGLEDAJTE DA LI JE MALIŠAN USPIO!
(fudbaltalent.com)
