Poznati novosadski kantautor Đorđe Balašević u mladosti je bio strastveni fudbaler i maštao o tome, da baš kao u pjesmi “Drago mi je zbog mog starog” bude centarfor Vojvodine i trese mreže na stadionima širom tadašnje SFR Jugoslavije.
Ipak, pjesma “Drago mi je zbog mog starog” ostala je himna svih očeva igrača.
Davne 1979. godine Balašević je za tadašnji sportski list “Tempo” pričao o tome, kako je počeo i zbog čega nije nastavio da se bavi fudbalom.
– Volio sam da igram fudbal iznad svega. I što je mnogo bitnije nisam ga samo volio, nego sam bio i vrlo talentovan. Igrao sam za reprezentaciju škole i bio najbolji golgeter. Tu su me vidjeli neki ljudi iz FK Železničara (jedan od novosadskih malih zonskih klubova) i odveli me u svoje redove. S nepunih 16 godina postao sam prvotimac i najbolji golgeter ekipe. Tako su i moji apetiti porasli, bio sam zapažen od emisara iz Vojvodine i ubrzo sam postao član podmlatka. Međutim, tu nastaje nagli zastoj moje fudbalske karijere.
Tadašnji trener podmlatka Vojvodine, Žarko Nikolić, nije cijenio moje golgeterske sposobnosti, već je od mene zahtijevao da ne dajem golove. A ja sam bio strijelac. Tako je Nikolić došao do zaključka da ja nisam tip budućeg centarfora prvog tima Vojvodine, pa sam počeo da provodim vrijeme na klupi za rezervne igrače. To mi je na kraju dosadilo – prisjetio se Đorđe Balašević.
Kako po prirodi nije bio uporan, ubrzo je prestao da dolazi na treninge i nastavio da igra, kako se to kaže za svoju ulicu, reprezentaciju škole, za svoje lično zadovoljstvo. Bilo je to 1969. godine.
Kad danas o svemu razmisli i odbaci mladalačku zanesenost o fudbalskoj slavi, vjeruje da bi bio dobar prvoligaški fudbaler. Ipak priznaje da mu je kao muzičaru lakše.
– Moram da priznam da lakše zarađujem svoj novac u odnosu na fudbalere. Mislim da je profesionalno bavljenje fudbalom vrlo težak fizički posao. Zato sam zahvalan Žarku Nikoliću, što je pogriješio u procjeni moga talenta. Sada, kako to volim da kažem, pjevajući zarađujem novac. Ipak ostala je neostvarena želja da u dresu Vojvodine tresem mreže, a da moj babo na tribinama gleda sina i topi se od miline! – pričao je tada Balašević.
