Jedan od važnih igrača u ovosezonskim euro uspjesima zagrebačkog “Dinama” je i bosanskohercegovački reprezentativac Amer Gojak. Hrvatski portal 24sata objavio je zanimljivu priču o njegovim počecima…
– Odredio sam igrača koji će pucati, a to nije bio Amer Gojak. Ali on je uzeo loptu i zabio u rašlje. Golčina! Iste sekunde sam ga izvadio. Pitao me: ‘Treneru, zašto?’. Odgovorio sam: ‘Amere, rekao sam da puca Ajdin’. To ga je jako naljutilo, prisjeća se Mirnes Zec, trener FK Novi Grad iz Sarajeva, kluba u kojem je Amer napravio prve korake.
Imao je 10 godina i krenuli su u Zagreb na tradicionalni turnir za klince u Kustošiji.
– Igramo prvu utakmicu, a ljudi sa strane dobacuju: ‘Ovaj mali je čudo’. Završi utakmica, a dolaze skauti i pitaju me: ‘Je li, gdje ste ovog malog pronašli?’. Tad je sve počelo…
Dječak iz sarajevskog Aerodromskog naselja s 12 godina otišao je u Željezničar, gdje ga je dočekao trener Admir Adžem. I prve sezone proglašen je za najboljeg pionira BiH.
– Čuo sam da je mali dobar i odlučim ga staviti odmah prvu utakmicu. Igrali smo s Travnikom i pobijedili 10:0, a Gojak je postigao dva gola. Mangup, kakav je bio, na sljedećim treninzima se iživljavao, nije htio dodati… Dođe sljedeća utakmica, igramo protiv Borca, a ja ga stavim na klupu. Ljut Amer kao ris. Sjećam se da je bilo poziva menadžeru kluba Amaru Osimu, no ubacio sam ga tek u drugom poluvremenu. Uvedem ga, a on opet zabije dva. To je bila prelomna tačka u našem odnosu. Vidio sam da je nakon prve utakmice poletio i morao sam ga spustiti – navodi Adžem.
Bio je učenik Sportske gimnazije, bez ijednog izostanka. Treneri su ga zvali programer jer je sve radio po programu. Nema šanse da pogriješi.
– Iz krasne je familije. Majka je domaćica, otac Ahmet bio je komandir policije. I brat je bio fudbaler, ali ne baš nešto talentovan, pa je i on upisao policijsku školu, sad je inspektor – navode Amerovi prvi treneri.
Posebne zasluge ima otac, koji je uvijek bio uz Amera. Otac je porijeklom iz Prijepolja, mjesta koje je već dalo jednog dinamovca – Muhameda Preljevića, koji je za “modre” igrao četiri sezone. Iz Prijepolja je i Vlade Divac. Malo-pomalo Amer je dogurao do kadetske reprezentacije.
– Igrali smo protiv Belgije, a ja sam bio nešto uplašen. Dođe mi Amer i kaže: ‘Šefe, što vam je? Ajde, opustite se, zabit ću im dva komada i riješeno’. Ja mu kažem: ‘Amere, lako se tebi zajeba…, čeka nas ozbiljna utakmica’. Kad je došla utakmica, a Amer, Boga mi, zabije dva gola. I kaže: ‘Šefe, šta je?’. On je rođeni strijelac, zabio je 15 golova u 20 utakmica.
Mreža Dinamovih skauta odmah je javila da u Sarajevu stanuje “kapitalac”. Amer je skroman i danas kao zvijezda Dinama. Kad god dođe u Sarajevo, javi se prvim trenerima, dođe na njihove utakmice.
– Bio sam u Maksimiru na euro utakmicama Dinama. Nađem se s Amerom, bacimo biljar, voli igrati. Kakav je? Mora još puno trenirati da bi me dobio – zaključio je Adžem.
Kao mali nije htio nikome dodati loptu
On je rođeni pobjednik i to je njegova najveća kvaliteta. Ne voli gubiti. Prije mu je problem bio sebičnost, ali rekao sam mu da je ključ u jednostavnosti. Sad igra upravo tako, vrlo racionalno, navodi Admir Adžem.
Svi su slavili, a Amer je tješio uplakane
U Riminiju smo igrali finale protiv Rumunije. Pobijedili smo i oni su počeli plakati. Cijela naša ekipa je skakala, pjevala, nigdje nije bilo Amera. On je bio s protivnicima i tješio ih je. Eto kakva je on ljudina, zaključuje Mirnes Zec.
(FudbalTalent.com/24sata)
