Ivan Rakitić, rođen 10.03.1988. godine, jedan je od stupova reprezentacije Hrvatske i Barcelone. Klasu je potvrdio i na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Rusiji, a vrlo je zanimljiva priča o tome kako je stasavao…
Praktično oduvijek je htio biti igrač.
– U školi su neki dječaci govorili «želim biti vatrogasac, želim biti policijac». Ja sam oduvijek htio biti nogometaš te su mi se smijali zbog toga. «Ne Ivane, to se ne može biti», govorili su mi. Ja sam ostvario svoj san, a oni svoj – izjavio je.
Prisjetio se i svojih nogometnih početaka u Švicarskoj.
– Sa 11 godina sam skupljao lopte na terenu Basela kako bih bio što bliži igračima. Kada bi me neko od njih pozdravio, bilo je to nešto posebno. Sada sam ja s druge strane…
Ivanovi roditelji su početkom rata 1991. napustili zemlju i nikada se više nisu vratili, a on i brat Dejan rođeni su u Švicarskoj. Sve što su znali o Hrvatskoj gledali su na TV-u i upijali od oca Luke koji je rodom iz Sikirevaca, dok je majka iz Žepča. Kao dijete nikad nije bio u Hrvatskoj, ali su je u familiji zvali domom.
Nakon pobjede nad Argentinom (3-0) na Svjetskom prvenstvu otkrio je cijelu priču i kako je sve proživljavao…
– Moji roditelji su otišli u Švicarsku. Majka je našla posao u tvornici čarapa, a otac u građevini. On je igrao nogomet, gotovo na profesionalni način, no u Švicarskoj nije mogao živjeti od toga pa mi se čini da ja živim njegov san. Zato se osjećam privilegiranim…
– Sjećam se, imao sam tek četiri ili pet godina kad sam na TV-u vidio vijesti. Ugledao sam fotografije i snimke rata i ležeći u krevetu pomislio: «Ovo je nemoguće, kako se ovo može događati?» I prije nego što je Hrvatska službeno proglasila neovisnost, naša reprezentacija je već odigrala utakmicu. Mislim da vam to jasno može opisati koliko nam nogomet znači, našoj državi i ljudima, bez obzira na to gdje žive. I tako, kad je tata Luka uzeo nož i otvorio taj paket te izvukao dva hrvatska dresa za mog brata i mene… bilo je jako emotivno. Pomislili smo nešto kao, o, da, mi smo također dio toga. Spavali smo u tim dresovima. Nosili smo ih idući dan u školu. I dan poslije. Nismo ih htjeli skinuti. Vau, mi imamo hrvatske crveno-bijele dresove bez imena na leđima. Htjeli smo ih imati 10 jer nismo htjeli obući ništa drugo. Bili su nam toliko posebni, napisao je Rakitić za Players Tribune.
Rakitić u dresu Barcelone
Sportsku karijeru započeo je u Baselu, a od 2006. do 2007. nastupao je za mladu švicarsku reprezentaciju do 21 godine. Uslijedila je velika borba dva saveza za njega. Na kraju je izabrao Hrvatsku…
– Kad sam tek počeo igrati, da budem iskren, nisam nosio hrvatski dres. Nosio sam dres svoje druge domovine, Švicarske. Govorio sam ljudima da sam Švicarac. Uvijek je to izgledalo pomalo čudno. «Švicarac? Ivan Rakitić?» No rođen sam i odrastao u Švicarskoj, išao sam tamo u školu, moji prijatelji su Švicarci… Bio sam stoga i jako ponosan što sam nosio dres Švicarske u mlađim kategorijama. No najveći dio mog srca ipak pripada Hrvatskoj. Uvijek je to bilo tako. Prije 10 godina Slaven Bilić i predsjednik HNS-a došli su me gledati u Basel, a nakon toga smo popričali. «Dođi sa mnom. Dođi igrati za svoju domovinu», poručio mi je Slaven Bilić, a ja pomislio – «Sve ću uraditi za ovog čovjeka jer je on moj heroj». Kad je došao trenutak da odlučim za koga ću igrati, Hrvatsku ili Švicarsku, znao sam da otac prisluškuje kraj vrata moj razgovor sa švicarskim trenerom. Kad sam napokon otvorio vrata, samo je stao i gledao me. «Nastavljam igrati za Švicarsku», rekao sam mu, a njegova reakcija je bila «Oh… Ok, dobro…». Počeo sam se smijati i – «Ne, ne, igrat ću za Hrvatsku!», nakon čega su mu krenule suze i zaplakao je, prisjetio se Raketa.
Onaj paket dresova koji je otac Luka otvorio pred njim i bratom on je nakon puno vremena iznio pred svoju djecu i suprugu Raquel Mauri…
– Kao što znate, i moja obitelj familija u raznim državama. Žena mi je Španjolka i odgajamo dvije kćeri u Barceloni. I one sve proživljavaju isto kao ja, gledaju život drugačije jer su iz druge države. A moje su djevojčice moje najveće navijačice pa sam prije početka SP imao posebnu narudžbu i došao kući s paketom za njih. Dva nova hrvatska dresa. Rekle su mi da ga nikad neće skidati. Znam kako se osjećaju, izjavio je prije nekoliko mjeseci Raketa.
(FudbalTalent.com/24sata)
