Reprezentacija Belgije igrama na Svjetskom prvenstvu u Rusiji potvrdila je visoku klasu, a mnogo ljudi vjerovatno ne zna da se jedan od “ključeva uspjeha” ove ekipe krije i u revolucionarnoj promjeni načina rada s mladim igračima.
Goal podsjeća kako je streloviti uspon belgijskog nogometa započeo «revolucijom» koja je krenula 1998. godine. Trener Michel Sablon postavljen je tri godine kasnije za tehničkog direktora u Savezu, ali je on bio taj koji je imao viziju te 1998. I proveo je u djelo. Naravno, trebalo je i sreće, što Sablon i priznaje:
“Odlično je sve ovo, ali morala nas je pomaziti i sreća da se ovakva generacija rodi…”
Njihov je trenutak za “čistilište” bio upravo SP 1998. kad je Belgija ispala u grupi. Pa su shvatili da im je potreban radikalan pristup i promjene u radu s mladima. Unificirali su rad s mlađim kategorijama, predložili da svaki sastav igra u formaciji 4-3-3, napravili nacionalni nogometni centar, snimali utakmice mlađih kategorija (preko 1.500 utakmica), forsirali naučni i analitički pristup svemu tome…
I otkrili su ključnu stvar – preveliki je naglasak bio na pobjedama i rezultatu, umjesto na razvoju. Pa su maknuli zapisnike i rezultate kategorijama sve do 13. godine uzrasta. Razvili su mrežu fudbalskih škola čime su omogućili veći broj sati provedenih na treningu talentiranoj djeci. I sve to skupa dovelo je da imaju Courtoisa, Mertensa, Hazarda, De Bruynea…