Dok su oči cijelog svijeta uprte na terene u Rusiji i ljudi se dive vrhunskim izvedbama najboljih svjetskih igrača, svima je jasno da iza njihovih nastupa stoji težak i mukotrpan rad. Od najmanjih nogu. Sport i treniranje djece temelj je svjetskog sporta.
U današnje vrijeme većina roditelja svoje malene miljenice i miljenike razvozi iz škole na treninge, većina to vjerovatno čini zbog zdravih navika, boljeg razvoja i koordinacije, druženja s vršnjacima. Prema zakonu velikih brojeva u svakom timu dogodi se da neki od njih odskoče, zbog talenta i upornosti. Hoće li im život krenuti pustevima profesionalnih, vrhunskih sportista zavisi i od trenera koje imaju u mladosti.
PROFESORICA Univerziteta Ohio, čuvena dr. Laura Miele, ima doktorat iz sportske psihologije, a karijeru je posvetila sportu i sportistima, u svojoj kolumni na Psychology Today progovorila je o važnosti treniranja koje se usmjereno na učenika (sportistu). Na Globalnom simpoziju trenera susrela se s profesorom Richardom Lightom koji također promoviše ovakav pristup.
– Zašto je to bitno? Kada izgradite povjerenje sa svojim igračima, gradite i samouvjerenost sportista. Kada im ulijete vjeru, oni su inspirisani. Stvara se komunikacija i igrači počinju govoriti, jer se osjećaju sigurno postavljati pitanja, tvrdi prof. Miele. Sporisti koji se nalaze u timu usmjerenom na njih same, nasuprot onim timovima koji su usmjereni na trenera, probitačniji su. Sportisti se osjećaju dijelom procesa učenja i u skladu s tim napreduju.
– Kada se sportistima samo govori, ili se dere na njih, izgube se i jednostavno – mentalno se zatvore. Takvo ponašanje može uticati na to kako gledaju svoju igru, potiče ih da sumnjaju u sebe i da loše govore o sebi. Deranje i urlanje neće izvući najbolje iz njih, izjavila je sportska psihologinja. Sportisti moraju razviti shvaćanje zašto je možda nešto što su napravili u osnovi pogrešno.
POZITIVNA PEDAGOGIJA. A trener koji se samo dere, izgubit će dio svojih igrača. Mladi sportisti mogu izgubiti interes i ljubav prema sportu, mogu postati nervozni i time im se povećava opasnost od povreda.
– Pozitivna pedagogija profesora Lighta razmatra principe treniranja prema specifičnim načinima rada sa sportistima prema zahtjevima svakog sporta. Ideja je da se sportistima postavljaju pitanja kroz treniranje i cjelokupnu praksu. Na taj se način postiže atmosfera u kojoj se sportisti osjećaju dovoljno sigurno da učine isto. To potiče igrače da iznutra prihvate tu praksu, svoje uloge i vaša očekivanja, objasnila je profesorica.
Kada treneri uzmu dovoljno vremena da pravilno strukturiraju svoju praksu i usvoje pozitivnu pedagogiju prema igračima, za njihovu psihu učinit će više nego mogu zamisliti.
– To ne znači da ne možete trenirati i dalje biti strogi. Ali kada uzmete u obzir kako podići igračevu odgovornost i pouzdanost pomoću primjene pozitivnih principa treniranja, otvorit ćete umove svojih igrača i dobiti pozitivu, odnosno poboljšati produktivnost, zaključila je dr. Miele.
Zaključak koji je profesorica sportske psihologije donijela je taj da sportisti reaguju na ponašanje svog trenera bilo ono dobro ili loše. Na svakom treneru je da odabere svoj način…
