Naš najvažniji posao je da dječacima omogućimo da imaju pozitivno iskustvo njihovog treniranja i igranja i da na pravilan način razvijamo sportsku i ukupnu ličnost naše djece.
Mladi igrači izlaze na teren želeći da pobijede u utakmici. U tome nema ništa loše, ustvari to je sjajno. Želja za pobjedom je prirodni instinkt. Ali, mi kao treneri mlađih kategorija, ponekad griješimo, što može biti pogubno za dalji razvoj talentovanih igrača.
Dio problema je u tome što mi gledamo igrače i trenere na televiziji, u njihovim sjajnim trenucima, kada pobjeđuju u utakmicama Lige prvaka ili nacionalnim šampionatima i kupovima.
Ali, subotnja utakmica našeg lokalnog U12 tima nije meč Lige prvaka ili utakmica u kojoj se odlučuje ko će biti šampion države.
Jednako kako stvaranjem nepotrebnog pritiska možemo štetno uticati na djecu, tako im možemo pomoći koristeći drugačije rečenice. Recimo, ako kažemo svojim dječacima «Mi trebamo igrati svoju igru, bez obzira na rezultat» ili «Ovo nije pitanje ko će pobijediti ili izgubiti», vrlo je vjerovatno da će takve misli prolaziti kroz njihove glave i ostati u njima, pomažući im da se koncentrišu na igru i fokusiraju da stvari rade ispravno, ne uništavajući njihov prirodni instinkt za pobjedom.
Jer, naš najvažniji posao u lokalnoj ligi 12-godišnjaka nije da budemo kopija onoga što rade treneri profesionalnih timova. Naš najvažniji posao je da dječacima omogućimo da imaju pozitivno iskustvo njihovog treniranja i igranja i da na pravilan način razvijamo sportsku i ukupnu ličnost naše djece.
Evo i pet savjeta kada je u pitanju treniranje mladih kategorija igrača:
1. Budite na njihovom nivou
Kada se daju uputstva igračima, pozitivno je da trener i dječaci budu u istom nivou očiju. To znači da trebate ili kleknuti ili sjesti skupa s njima (kao na slici). Djeca znaju da ste vi autoritet, i ako su ona «nestašna» – razlog gotovo sigurno tome nije to što ona namjerno žele narušiti vaš autoritet – i nema nikakvog razloga da pokušavate sebe položajem tijela učiniti impozantnim. Time što ste na njihovom nivou, psihološki im šaljete poruku da je ono što od njih tražite ostvarljivo i da ste im vi neko blizak, neko ko im pomaže.
2. Odvojite igrače od bilo kakvog ometanja
Već je dovoljan izazov to što ste okupili tim i tražite od njih da šute i da vas pažljivo slušaju, kako biste dali nužna uputstva. Najbolje što možete učiniti je da okupite igrače na najmirnijem dijelu terena i okupite ih tako da gledaju u vas, radije nego da su u krugu oko vas. Jednom kada ste se okupili, pobrinite se da bude što manje stvari koje dječacima mogu odvraćati pažnju – recimo da neko ne trenira iza vas.
Takođe, dobro bi bilo da ima što manje ne-fudbalskih faktora, pa bi bilo dobro da igrači budu okrenuti leđima njihovim roditeljima. Ako želite, možete izabrati mjesto koje je blizu roditeljima, kako bi oni mogli imati ideju šta govorite njihovoj djeci – ali svakako djeca trebaju biti okrenuta leđima roditeljima.
3. Vaša uputstva trebaju biti što je moguće jasnija
Igrači bilo kojeg uzrasta, ili bilo kojeg nivoa, od 6-godišnjaka do igrača poput Messija ili Ronalda, bolje reaguju ako trener daje brze i jasne instrukcije. Zapamtite, u treningu je sve u ponavljanjima, i što je igraču jasnije i što više puta može ponoviti u svojoj glavi ono što treba uraditi, lakše će mu biti to ostvariti na terenu.
Na primjer: «Koristi unutrašnji dio stopala», u njihovim glavama će biti `prevedeno` mnogo bolje nego «Nemoj udarati loptu vanjskom stranom, jer sa unutrašnjom imaš bolju kontrolu».
4. Ne postavljajte pitanja, nego…
Mnogo trenera ne može odoljeti da svom igraču tokom utakmice postavi pitanje tipa «Gdje si (u toj i toj situaciji» trebao biti?» Time, mi kao razmišljamo o dobrobiti igrača i mislimo za njega. No, iz cijelog niza razloga to je pogrešno – posebno zbog toga što je najvjerovatnije i sam igrač odmah znao odgovor. Dakle, postavljati takvo pitanje je besmisleno. Radije učinite ovo – ponovo jasno i direktno kažite igraču gdje treba ići – a ako vidite da i dalje ima konfuzije oko njegove pozicije u igri – uzmite vremena da mu to opet objasnite.
5. Uvijek budite pozitivni i entuzijastični
Ovo je najvažnija stvar za trenera da radi – jer mladi igrači samo reaguju na pozitivan «feedback». Negativnost vodi prema tome da se «ušutka» igrača, što nije pravi odgovor.
Zapamtite, vaša primarna odgovornost kao trenera mladih igrača je da kod djece razvijete ljubav prema igri.
Što ste više entuzijastični u svom pozitivnom «feedbacku», oni će bolje odgovoriti i naučiti da vole igru. I, kako njihove igračke vještine budu napredovale, to će im dati dodatnu dozu samopouzdanja da pokažu najbolje od sebe i razvijaju se u pozitivnom smjeru.
SAVJET PLUS: Nikada ne dopuštajte prigovore na sudije!
Cijeli je niz razloga zbog kojih prigovaranje sudijama, kako od strane trenera, igrača ili roditelja, u utakmicama mlađih liga – treba snažno obeshrabrivati. Već smo rekli da naša lokalna U12 liga nije Liga šampiona i primarni cilj nije pobijediti u utakmici, nego razviti kod dječaka ljubav prema igri i omogućiti im da najbolje ostvare svoj potencijal, pa i zbog toga kako bi jednog dana mogli postati dobri seniorski igrači.
Nije zadatak ni trenera, ni mladih igrača, ni njihovih roditelja da kopiraju trenere, igrače i publiku u profesionalnom fudbalu.
Navedimo jedan razlog zbog čega nije dobro prigovarati sudijama:
– Najčešće, sudije u dječijim ligama su takođe tek djeca, možda malo starija. Oni su tu – jednako kao i igrači – da uče i napreduju. I, naravno, napravit će greške. I ako se mi žalimo, i vičemo na sudije svaki put kad on ili ona napravi grešku i donese pogrešnu odluku – mi i svojoj djeci šaljemo poruku da činjenje grešaka nije u redu i stvaramo bespotreban pritisak. Kod njih razvijamo strah od greške, što bi moglo završiti time da svu svoju energiju i fokus usmjere da ne naprave pogrešku – i usađujemo u njih strah da, naprimjer, pokušaju nešto novo.
Nema ni potrebe naglašavati koliko ovo može negativno uticati na njihov dalji sportski i životni razvoj, pa i kada su već odrasli ljudi.
(fudbaltalent.com)
