Ogromno je “prolijetanje” mladih igrača u starosnoj kategoriji od 4 do 9 godina. Kada uzmete u obzir koliko je od te djece “otpalo” prije četrnaeste godine, sigurno je za konstatovati da je nešto moralo biti pogrešno, treba se dobro zamisliti.
Izvor: Coach for coaches
Da li su baš sva ta djeca svojevoljno htjela postati članom nekog nogometnog/fudbalskog kluba/škole, ili su bili (ili će biti) manje-više prisiljeni od strane roditelja za taj životni korak?
Oni su ubjeđeni da imaju novog Messija ili Ronalda u kući.
Da li je klubovima/školama toliko potreban novčani doprinos u vidu članarina i servisa?
Da li u kvantitetnom (količinskom) prikazu nogometna/fudbalska udruženja pokazuju (velikim brojem članova) svoj kvalitet?
U dobi od 14 godina, dijete je već igralo organizirani nogomet/fudbal više od deset godina, moralo je biti u nekoj «luđačkoj» košulji, više od deset godina svoga djetinjstva bez dječije slobode u igri.
Za dijete, inicijative moraju doći od njih samih, iz sredine u kojoj žive, iz školskog dvorišta… Oni tamo sami vode brigu o loptama, gdje određuju, uzimajući u obzir omjer igre, da li igraju 3:2, 5:4, ili 7:7 uz njihova ulična pravila igre… tj. ovisno o prostoru i njihovom trenutnom broju.
Na ovaj način djeca imaju mnogo više kontakta s loptom nego tokom tih obaveznih treninga .
U mojim očima, djeca bi trebala da postanu članovi nekog nogometnog/fudbalskog kluba ili škole sa 10 godina, jer je zapravo kriminalno da su djeca «šutirana» na igralište u dobi od četiri/pet/šest godina i podvrgnuta svakodnevnom discipliniranom prigovaranju školovanih trenera.
Povezani sadržaj:
Gdje griješimo? `ZLATNI SAVJETI` U TRENIRANJU DJEČAKA FUDBALERA
(fudbaltalent.com)
